Ima li ijedne društveno više spominjanije pojave od g. COVID-19 virusa? Mislim da nema. Pojavljuje se on tako u svim oblicima i približava se svemu i svakomu. Nitko ne zna odakle je došao, kako je stigao, kada se pojavljuje, a kada spava. Odjednom s dolaskom g. COVID-a 19 više nitko nije siguran. Sve bitno što je dosad činilo svakodnevnicu, sada je izgubilo smisao. Svjesni smo njegove nevidljive prisutnosti, ali se pravimo da nama poklone u goste neće donijeti. Spominje se on u svim prilikama, čak bismo mogli na trenutak pomisliti da su mu se neki nadasve i obradovali, kao da je stiglo svojevrsno uzbuđenje.
I dok je tako g. COVID-19 prisutan u našem društvu, spustimo se nakratko u naše primarno gnijezdo u kojem obitavamo, a ono odjednom nije tako udobno, iz nekih kutova postaje i neprepoznatljivo. Nasred tog istog gnijezda stoji samo ogledalo.
Poprilično iznenada, ali i naglo, naše uobičajeno funkcioniranje i konstantna aktivnost zamijenjeni su bivanjem sa sobom i pogledom prema sebi, u sebe, a taj pogled traje. Gledajući se tako, približavamo se istini, neizbježnoj, i sve što stvarno jest je tu. Primorani smo gledati sebe, ovdje i sada i ništa drugo nam nije dohvatljivo. Postajemo jedina stvarnost. Pitanje je što s tim i evo nas opet u aktivnosti - opet se javlja potreba da nešto poduzmemo, mijenjamo i prilagođavamo. Što to gubimo kada ne trčimo u ustaljenim krugovima i zašto je tako teško biti u centru tog istog kruga?
No podsjetimo se: bez kretanja ne bi bilo stajanja. Sada stojimo, izgleda ne našom voljom, ali drugačije nije moglo biti. Ono što se kreće, bez našeg utjecaja, je upravo on - g. COVID-19, a mi ga promatramo dok nam istovremeno pogled opet bježi prema nama samima. Tko je bitniji, tko je ljepši, tko zaslužuje više pažnje?
I odjednom pitam se jesmo li se g. COVID-19 i ja već negdje sreli, njegovo mi lice izgleda tako poznato?