Vidim korist u tome da nasuprot mene sjedi žena koja nema iskustva majčinstva dok joj ja prepričavam to iskustvo. To je kao da me sluša jedna verzija mene. A bitno mi je da se čujem u nekoliko verzija sebe.
I to da se moje iskustvo prepoznaje i potvrđuje kroz različito iskustvo od mojeg daje mi mogućnost i otkriće više paralelnih ishoda onoga što živim.
Još jedan aspekt toga je da me možda sluša dio mene koji je postojao prije ovoga iskustva i potvrđuje sada novo iskustvo.
Vidim čak ljepotu u tome da to bude muškarac. Muškarac koji potvrđuje iskustvo žene, jednako kao što žena može potvrđivati iskustvo muškarca. On ili ona to čini iz muškog odnosno ženskog djela sebe.
Tko je taj koji je nasuprot, koja je njegova različitost. U različitosti iskustva postoji preduvjet razmjene, a samim time i učenje.
Tako vidim tu „nasuprot“ poziciju kada sam klijent.
S obzirom da kao edukant 3.godine gestalt psihoterapije radim psihoterapiju pod supervizijom i već jedno vrijeme bivam u drugoj „nasuprot“ poziciji, pitam se kako to različito vidi moj klijent.
Jer odgovornost ovoga što navodim drugačije je iz terapeutske pozicije, ja kao klijent vidim prednost u tome da iz različitosti se potvrđuje moje iskustvo. Postoji mi smisao u tome. No kada sam nasuprot klijenta nudim sebe na izbor, da klijent prepoznaje moju sličnost ili različitost. I tada kroz sebe prepoznajem njega.
S posvetom,
Nasuprot meni