Ne dvojim o korisnosti koju nam donosi 4. industrijska revolucija, kao i sve njene prethodnice, odnosno utjecaj koji je imao parni stroj prije mnogo godina, nakon toga električna energija te pojava računalnih sustava. Kao što to biva s revolucijama, dolaze nenadano i ostavljaju nas pod velikim dojmom. No, ima nešto u 4. industrijskoj revoluciji, ona ima mnogo lica i pojavljuje se u svim sustavima. I dok smo zauzeti sa svakodnevnim korištenjem onoga što je donijela njena prethodnica, već nas prožima, a da toga nismo svjesni, ta nepredvidiva 4. po redu. Njena igra se odvija na poljima nanotehnologije, umjetne inteligencije, 3D printinga , mobilne umreženosti i razvija napose novu stvarnost, mi na to pristajemo ili nas se ne pita. Tehnologija se stvara radi tehnologije, umrežavanja svih sustava koji su sve širi, kompleksniji i kojima je potreban mrežni support.
Pojedinac se kupa u uzbuđenosti koja mu dolazi u jeftinijem i bržem
pakovanju, a organizacije se vesele unaprjeđivanju svojeg poslovanja,
iako ostaje pitanje hoće li se moći prilagoditi.
“Nije li nas tehnologija nadvladala u odnosu na naše sposobnosti po kojima smo ono što jesmo, ljudi. Ne izmiče li nam cijela priča van kontrole?”
Zadatak 4. industrijske revolucije je povezivanje, umrežavanje, razmjena, optimiziranje, no otvaraju se sljedeća pitanja, obzirom da smo to prepustili tehnologiji:
- Tko ili što to radi u naše ime
- Tko ili što odlučuje kada netko ili nešto ulazi u suodnos
- Pristup informacijama
- Granica javnog i privatnog
- Nadzor nad impelemntacijom, korištenjem i produktima
- Podjela uloga
- Postoji li agenda
Nije li nas tehnologija nadvladala u odnosu na naše sposobnosti po kojima smo ono što jesmo, ljudi. Ne izmiče li nam cijela priča van kontrole?
Što pod time mislim, vrlo jednostavno, dvoje ljudi razgovara i što razgovor postaje dublji njih dvoje se povezuje što se prikazuje i u njihovoj moždanoj aktivnosti. U povezanoj komunikaciji aktivnost mozga osobe koja priča se zrcali u aktivnosti mozga osobe koja sluša te se pritom izlučuju hormoni koji dodatno stvaraju jaču povezanost i kvalitetu komunikacije. Kako će tu kvalitetu, povezanost i sposobnost empatije ostvariti robot koji bi trebao pomoći djeci s autizmom i razvoju njihovih socijalnih vještina kako sugerira nedavno istraživanje LuxAI startupa koji se bavi robotikom?
Ne bih željela da ovaj tekst ide u smjeru negativnog, već da otvori prostor za razmišljanje, propitivanje, refleksiju u smjeru implementacije korisnosti 4. industrijske revolucije za rješavanje svjetskih problema nejednakosti, siromaštva, nezaposlenosti, gladi. Možda se napokon nešto dogodi, jer nam do sada to nije uspjelo pa tako još uvijek 2 i pol milijarde ljudi preživljava s manje od 2 dolara dnevno što je ispod granice siromaštva.
I dok tako, po ne znam koji puta, prepuštamo izvanjskom da upravlja životom oko nas i ulazi u sferu interpretacije o tome tko doista jesmo, možda coaching bude ono što pokušava držati balans i dati potporu pojedincima u prepoznavanju njihove moći, važnosti i nevjerojatnih sposobnosti koje posjeduju.