Ulazak u prostoriju koja nema svjetla može biti zastrašujući ili uzbudljiv, ovisi o tome kako doživljavate tu mračnu prostoriju. Instinktivno većina ima potrebu upaliti svjetlo, no to bi moglo biti iznenađenje, ugodno ili neugodno.
Kada zamišljam svjesnost i ulogu svjesnosti u našim životima zamišljam prostoriju u kojoj nema svjetla. To je prostorija unutar nas i u njoj se nalazi nešto što je trenutno u mraku, možda nam je to bilo poznato ili će nam tek biti, ali trenutno je nepoznanica sve što se u njoj nalazi.
Kada razmišljam o svjesnosti unutar terapijskog konteksta onda vidim i čujem sebe kako ulazim u tu prostoriju, kako se susrećem s time što je u njoj i što je čini. No, vidim i da pri ulasku palim fenjer koji držim u ruci i kojim osvjetljavam prostor. Činim to polako, istražujem i upoznajem ono što se nalazi tamo, ulazim u kontakt s time. Osvijetlim li veći dio prostora kroz vrijeme, moja napetost je manja, to što je unutar prostora čini mi se poznatijim. Nakon što sam dulje vremena u prostoru koji postaje sve poznatiji taj prostor počinjem doživljavati kao svoj i ulazim u proces integracije iskustva koja sam imala istraživajući.
Pomisao na paljenje svjetla više nije tako zastrašujuća, a možda postoje i prozori koji će pustiti prirodno svjetlo da njeguje ono što je bilo unutra i zaštićeno je u mraku.
“Suočiti se s nepoznatim, može nas činiti nesigurnima. Želimo steći kontrolu nad time planiranjem i predikcijom, no svakako je najveći izazov koji je važan za terapijski proces, ostati u neizvjesnosti i vjerovati procesu.”
Terapeut ulazi u prostoriju zajedno s klijentom, korača s njime, prati ga u njegovom doživljaju sebe i okoline, ali i kako on ulazi u kontakt sa sobom i okolinom, a zatim reflektira to klijentu.
Generalno govoreći on to čini s pažnjom i interesom da usmjeri klijenta na ono što je nesvjesno, a ono na što posebno usmjerava pozornost je:
- Prisutnost u ovdje i sada
- Izoštravanje i proširivanje svjesnosti nastajućeg iskustva
- Usmjerava pozornost na ono što klijent izbjegava ili umanjuje
Rad u terapijskom (gestalt) procesu nikad nije usmjeren na promjenu iskustva već na jačanje i obnavljanje svjesnosti u ovdje i sada. Stvaranjem takve pozicije klijent dobiva dublji uvid, a pomak ili promjena dolaze tek kada osvijestimo i prihvatimo sebe i svoja iskustva.
Photo: Sutirta Budiman